Jedna od destinacija koje sam dugo priželjkivala posjetiti i koja me oduševljavala dok bih gledala fotografije je između ostalih i Alberobello – malo čarobno mjesto na jugu Italije, poznato po svojim neobičnim bijelim kućicama s kamenim krovovima, tzv. trullo, odnosno u množini trulli. Fotografije koje sam ranije viđala jesu me oduševile, ali me oduvijek zanimalo kako to mjesto zapravo izgleda uživo. Tako da sam imala dovoljno razloga da ga posjetim. I sad, nakon što sam ga posjetila, mogu potvrditi da te male kućice izgledaju kao da su iz bajke, a svaka od njih na svoj način je posebna i autentična.
Kako sam već i spomeula. Alberobello je jedinstven po svojim kućicama zvanim trulli, koje datiraju još iz 14. stoljeća. Građene su bez upotrebe cementa, kako bi se lako mogle rastaviti ,a sve zbog tadašnjih poreznih zakona koje su lokalni feudalci pokušavali zaobići. Zbog svoje povijesne i arhitektonske vrijednosti, te autentičnih trullo kuća, Alberobello je 1996. godine uvršten na UNESCO-v popis svjetske baštine.
U Alberobello smo krenuli u jutarnjim satima iz Barija, s autobusne stanice Bari Centrale. Karte smo unaprijed kupili putem aplikacije Omio, što se pokazalo kao vrlo pametan potez. Preporučujem svima da to učine jer putnici s online kartama imaju prednost pri ukrcaju, a može se dogoditi da zbog velikih gužvi – osobito ljeti – uopće ne ostane slobodnih mjesta. Iako nije bila “visoka” sezona, i tada je bilo dosta ljudi. A vrijeme je bilo prelijepo. Kao i ostalih dana mog boravka u Italiji.
Postoji nekoliko autobusnih linija dnevno koje voze iz Barija do Alberobella, a vožnja traje otprilike sat i pol, ovisno o prometu. Cijena karte kreće se između 3 i 5 eura po smjeru, a ako se kupi ranije, moguće je i uštedjeti.
Nakon dolaska u Alberobello, iskrcali smo se na lokalnoj autobusnoj stanici i krenuli pješice prema centru. Do prvih trulli kućica trebalo nam je svega 5 do 10 minuta lagane šetnje. Na samom početku naišli smo na veselu lokalnu ekipu koja nas je dočekala s pjesmom i čašom vina – jedan od onih trenutaka koji ti baš ostanu urezani u sjećanje. Imali smo i priliku ući u jednu od kućica i razgledati je iznutra – sve je bilo sačuvano baš onako kako je nekad izgledalo, dok su ljudi zaista živjeli u njima.
Putem prema samom središtu sela naišli smo na brojne zanimljive lokacije. Nakon kratkog predaha uz kavu, krenuli smo u istraživanje ulica ispunjenih trulli kućicama. Većina ih danas služi kao suvenirnica ili male trgovine, mjesta na kojima možete pronaći zaista predivne suvenire i uspomene koje vas podsjećaju da ste jednom kročili u ovo baš bajkovito mjesto. Neke trgovine imaju terase, a ukoliko kupite suvenir, možete se popeti na terasu i napraviti odlične fotke. Kuće koje imaju tu mogućnost, uglavnom to imaju naznačeno na ulazu. Ali svakako pitajte.
Iako i dalje tvrdim da mi je Matera bila broj jedan lokacija s ovog putovanja, Alberobello svakako nosi svoju posebnu čar i preporučila bih ga svakome. Usput smo svratili i na sladoled, a pronašli smo ga u slastičarni Martinucci, smještenoj unutar jedne trullo kućice. Sve pohvale za taj sladoled. Baš je bio odličan. A i podrazumijeva se. Ipak je to Italija.
Ljepota Alberobella leži u njegovoj jednostavnosti i skladu – bijele kamene kućice s konusnim krovovima stvaraju prizor koji izgleda kao naslikan. Uske, popločane ulice, cvijećem ukrašeni prozori i topla atmosfera ovog mjesta osvojit će vas već na prvi pogled.
Na kraju našeg obilaska, sjeli smo u obližnji kafić i uživali u pogledu na ovo preslatko mjesto, uz neizostavni aperol i limoncello – jer nisi stvarno bio u Italiji ako nisi popio barem jedan. Nakon što smo kupili još nekoliko suvenira i još malo upili atmosferu ovog mjesta, uputili smo se prema autobusnoj stanici i čekali povratni bus za Bari. I za nastavak nekih novih avantura.
Nadam se da je ovaj putopis bio od koristi, a ako imate bilo kakvih pitanja, možete mi pisati OVDJE.
A iduća destinacija je Polignano a Mare.
Čitamo se i dalje!
Hvala na pažnji!